ITER je projekt u kojem sudjeluje 35 nacija kako bi izgradili najveći tokamak na svijetu smješten na jugu Francuske. Tokamak je stroj za proizvodnju toroidalnog magnetskog polja za razgraničenje plazme, a uređaji ovog tipa nazivaju se zajedničkim imenom fuzijski reaktori. Reaktor proizvodi toplinu, ta toplina paru koja pokreće turbine, i tako proizvodi električnu energiju. Stroj radi na istom principu na kojem Sunce i zvijezde dobivaju energiju. Nuklearna fuzija počela se istraživati nakon Drugog svjetskog rata, 1950-ih od strane sovjetskih fizičara izumljen je tokamak (rus. Токамак). Sovjetski znanstvenici konstruirali su prvi tokamak, a najveća verzija bila testirana u 1968. u Novosibirsku gdje su postigli temperature elektrona od preko 1000 elektronvolta. Eksperimentalna istraživanja koja će biti provedena u ITER-u su ključna za fuzijsku znanost u napretku i pripreme za razvoj fuzijskih elektrana budućnosti. To je ujedno i cilj ITER projekta, da se napravi prelaz od eksperimentalnih studija, do električnih centrala punog proizvodnog kapaciteta. Fuzijski reaktor ITER-a je dizajniran da proizvodi 500 megavata izlazne snage sa 50 megavata ulazne snage, odnosno da proizvede 10 puta više energije, u istraživačkim projektima do sada to nije bio slučaj, tj. izlazna snaga je uvijek bila manja od uložene. Izgradnja je počela 2007., a kad ITER proradi postati će najveći eksperiment u fizici magnetnog zarobljavanja plazme. Tim znanstvenika s Instituta za fiziku Hefei u Kini kažu kako je i stariji dizajn reaktora također upotrebljiv, tvrde da su stvorili vodikovu plazmu na temperaturi od oko 50 milijuna stupnjeva Celzijusa, i održavali je 102 sekunde. Ako taj uspjeh bude potvrđen, to će biti najduža konstantna fuzijska reakcija.