Optimalna pohrana ovisi o kemikalijama koje se koriste u ćelijama, pa tako proizvođači dodaju različite aditive kako bi optimitirali učinak baterije ovisno o načinu na koji će se koristiti. Ćelije se tokom vremena mogu isprazniti, mogu im se razgraditi kemijske tvari, otapala u elektrolitima mogu prodrijeti stijenku baterije što uzrokuje curenje elektrolita i sušenje baterije a samim time i efektivnost baterije. Toplina također utječe na životni vijek baterije i preporučeno ih je držati na hladnom mjestu. Postoji razni tipovi baterija a ćelije bi mogli podjeliti u dvije osnovne skupine, osnovne (primarne) i punjive(sekundarne).
Osnovne ćelije (primarne baterije) – njihovna osnovna karakteristika je da se ne mogu puniti. Trebalo bi ih se skladištiti na hladnom mjestu, a optimalno ih je držati na 0 do 10 stupnjeva celzijevih.
Ćelije s mogućnosti punjenja (sekundarne baterije) - u njih spadaju baterije s olovnom kiselinom, nikal kadmijom, nikal kadmij hidridom, Litij-ionska, te ostale.
Olovne baterije – najpoznatija i najstarija sekundarna baterija, koristimo ju kao akumulator u automobilima. Akumulator se sastoji od jednog ili više članka koji daju po 2V po ćeliji, a u automobilim a se koriste one sa naponom od 12V, znači baterije imaju 6 ćelija. Olovne baterije bi se trebale držati na hladnom mjestu, ali elektroliti se nikada ne smiju zamrznuti(problemi s akumulatorima koji se javljaju u zimskim mjesecima). Akumulator ne smije ostati bez elektrolita, prazniti se ispod 1,8V ili dugo stajati bez dopunjavanja (pražnjenje je oko 1% dnevno), ne smije se puniti ili prazniti jačom strujom jer bi mu to smanjilo kapacitet.
Nikal-kadmij baterije – prednosti baterija su veći životni vijek od oko 1500 cikluca i podnošenje veće struje pražnjenja, a slabosti toksičnost i problem kristalizacije. Sljedbenica ove baterije je Nikal-metal-hibridna baterija (NiMH, Ni-MH). Sa Niklom se riješio problem toksičnosti, te poboljšao gustoću energije ondnosno kapacitet za par puta i smanjio problem kristalizacijskog efekta, mana je pak kraći životni vijek te samopražnjenje.
Litij-ionske baterije - pune se brže, traju dulje i imaju veću gustoću napajanja, a sporije prazne i lakše su, imaju tri puta veći nativni napon od napona na bazi nikla, nije pogložna kristalzacijskom niti memorijskom efektu baterija. Danas se koriste za punjenje laptopa i mobitela. Slabost ove baterije je ta što je vrlo osjetljiva na prepunjavanje kao i na pretjerano pražnjenje, ali taj je problem riješen elektronikom. Sljedbenica ove baterije je Litij-polimer baterija (Li-Poly, LiPo, LIP).