8. listopada u SAD-u proslavljen je Nacionalni dan vodika i gorivih ćelija, odabran prema atomskoj masi vodika (1,008), prvi puta obilježen prošle godine. Glavno područje primjene navedene tehnologije su električna vozila s pogonom na gorive ćelije (FCEV-i), koji imaju potencijal znatnog smanjenja SAD-ove uporabe nafte i štetnih emisija koje doprinose klimatskim promjenama. Osim toga, takvi automobili mogu biti i dvostruko učinkovitiji od današnjih benzinskih vozila. Zbog toga su FCEV-i važan dio energetskog portfelja američkog Ministarstva energetike koji nadopunjavaju druge održive prijevozne mogućnosti.
Počeci razvoja ove tehnologije mogu se pratiti do sredine 1970-ih i prvog naftnog embarga, kad se skupina znanstvenika sastala s vodećim osobama iz privatnog sektora i federalne vlade u Albuquerqueu radi rasprave o mogućim novim tehnologijama. S vremenom su laboratorijski znanstvenici pomagali u učenju industrijalaca u proizvodnji optimiziranih elektroda koji su temelj gorivih ćelija i ta je suradnja dovela do velikih napredaka i omogućila da 40 godina kasnije cestama voze komercijalna vozila na gorive ćelije. Posebno je protekle godine došlo do nezanemarivog napretka u području ove tehnologije u SAD-u:
Hyundai i Toyota predstavili su svoje FCEV-e za komercijalnu prodaju, dok nekoliko većih automobilskih proizvođača poput Honde, GM-a i BMW-a rade na tome da predstave isto u bliskoj budućnosti.
U Kaliforniji je vodik jedna od mogućnosti punjenja goriva na više od 20 benzinskih postaja.
Ministarstvo energetike sufinanciralo je uporabu više od 1600 gorivih ćelija u viličarima i napajanja u slučaju nužde za tornjeve mobilne telefonije, a uspjeh tih instalacija doveo je do uporabe dodatnih 18000 gorivih ćelija bez financiranja Ministarstva.
Istraživanja koja je financiralo Ministarstvo prepolovilo je predviđene visoke troškove automobilskih gorivih ćelija i učetverostručilo trajanje gorive ćelije od 2007. godine.

Rješenja koja uključuju električna vozila na gorive ćelije važan su dio smanjenja globalnog zatopljenja na potrebne razine, a s proizvodnjom vodika iz ekološki prihvatljivih izvora, emisije ugljika mogle bi se smanjiti i više od 90%.