8. listopada u SAD-u proslavljen je Nacionalni dan vodika i gorivih ćelija, odabran prema atomskoj masi vodika (1,008), prvi puta obilježen prošle godine. Glavno područje primjene navedene tehnologije su električna vozila s pogonom na gorive ćelije (FCEV-i), koji imaju potencijal znatnog smanjenja SAD-ove uporabe nafte i štetnih emisija koje doprinose klimatskim promjenama. Osim toga, takvi automobili mogu biti i dvostruko učinkovitiji od današnjih benzinskih vozila. Zbog toga su FCEV-i važan dio energetskog portfelja američkog Ministarstva energetike koji nadopunjavaju druge održive prijevozne mogućnosti.
Počeci razvoja ove tehnologije mogu se pratiti do sredine 1970-ih i prvog naftnog embarga, kad se skupina znanstvenika sastala s vodećim osobama iz privatnog sektora i federalne vlade u Albuquerqueu radi rasprave o mogućim novim tehnologijama. S vremenom su laboratorijski znanstvenici pomagali u učenju industrijalaca u proizvodnji optimiziranih elektroda koji su temelj gorivih ćelija i ta je suradnja dovela do velikih napredaka i omogućila da 40 godina kasnije cestama voze komercijalna vozila na gorive ćelije. Posebno je protekle godine došlo do nezanemarivog napretka u području ove tehnologije u SAD-u:
Hyundai i Toyota predstavili su svoje FCEV-e za komercijalnu prodaju, dok nekoliko većih automobilskih proizvođača poput Honde, GM-a i BMW-a rade na tome da predstave isto u bliskoj budućnosti.
U Kaliforniji je vodik jedna od mogućnosti punjenja goriva na više od 20 benzinskih postaja.
Ministarstvo energetike sufinanciralo je uporabu više od 1600 gorivih ćelija u viličarima i napajanja u slučaju nužde za tornjeve mobilne telefonije, a uspjeh tih instalacija doveo je do uporabe dodatnih 18000 gorivih ćelija bez financiranja Ministarstva.
Istraživanja koja je financiralo Ministarstvo prepolovilo je predviđene visoke troškove automobilskih gorivih ćelija i učetverostručilo trajanje gorive ćelije od 2007. godine.
Rješenja koja uključuju električna vozila na gorive ćelije važan su dio smanjenja globalnog zatopljenja na potrebne razine, a s proizvodnjom vodika iz ekološki prihvatljivih izvora, emisije ugljika mogle bi se smanjiti i više od 90%.
Tvrtka ITM Power 11. listopada otvorila je četvrtu javnu postaju za punjenje automobila vodikom u Londonu. Vodik se proizvodi u Centru za izvrsnost u inženjerstvu i proizvodnji (CEME) u Rainhamu, Istočni London, elektrolizom vode pomoću fotonaponske energije.
Postaja je dio projekta HyFIVE koji sufinanciraju europsko Zajedničko poduzeće za gorive ćelije i vodik te UK-ov Ured za vozila niske emisije (OLEV). Cilj projekta je demonstracija automobila na gorive ćelije u nekoliko europskih područja putem rane uporabe više od 120 vozila i 6 postaja za punjenje vodikom. Nakon prve dvije postojeće londonske postaje, Rainham je druga londonska postaja otvorena u sklopu ovog projekta. Prva je otvorena u Teddingtonu u svibnju ove godine, a treća je na rasporedu za otvaranje u Cobhamu. Tri ostale postaje HyFIVE nalaze se u austrijskom Innsbrucku te u danskim gradovima Aaarhusu i Korsoru.
U kolovozu je finska korporacija Wärtsilä potpisala je ugovor sa španjolskim brodogradilištem Construcciones Navales del Norte SL (LaNaval) u gradu Sestau za dizajn i isporuku porivne instalacije na ukapljeni zemni plin za novi RoRo putnički trajekt, uz mogućnost razvoja još jednog broda. Brod se gradi za španjolskog vlasnika Baleària, vodećeg prijevoznika koji poslužuje Balearske otoke.
Brod bi trebao početi s redovitom plovidbom 2019. i bit će to prvi RoRo putnički trajekt u Sredozemnom moru te jedan od najvećih trajekata u Europi. Ovaj ekološko učinkoviti ‘pametni brod’ bit će dugačak 232 metara i imati kapacitet za 331 vozilo te 1700 putnika od kojih 70 % može biti smješteno u kabinama. Brzina broda moći će doseći 24 čvora. Zbog brige za udobnost putnika, Wärtsilä će primijeniti stroge standarde za smanjivanje buke i vibracija na svojim glavnim i pomoćnim motorima, propelerima i porivnicima za manevriranje. S pogonom na prirodni plin, ekološki otisak broda bit će vrlo prihvatljiv jer Wärtsilino rješenje smanjuje emisiju CO2 za 25 %, NOx-a za 85 %, dok su sumpor i čestice gotovo potpuno eliminirane.
Konferencija o klimatskim pitanjima COP21 održana u Parizu krajem 2015. postavila je klimatske promjene na vrh međunarodnih i ekonomskih nastojanja. Vodik i gorive ćelije dio su rješenja klimatske krize i mogu postati kamen temeljac energetskih i prijevoznih sustava sutrašnjice.
Ključne industrije poput naftnih rafinerija, proizvodnje amonijaka, proizvodnje stakla, prehrambene industrije, proizvodnje stakla, metala i elektronike već desetljećima koriste vodik. Tvrtka za istraživanje tržišta Markets očekuje da će trenutno tržište vodika sa sadašnjih 118 milijardi dolara narasti na 152 milijarde do 2021. godine. U proteklim desetljećima, ekonomske i ekološke prednosti vodika navele su mnoge na promoviranje razvoja vodika kao nosača energije. U kombinaciji s kisikom u gorivim ćelijama (elektrokemijskim uređajima za pretvorbu energije) vodik može proizvesti električnu energiju i toplinu bez emisije ugljika te vodu kao jedini nusproizvod. Vodik je čista i učinkovita alternativa konvencionalnim fosilnim gorivima koje ima u izobilju.
Automobili ostaju jedno od najatraktivnijih područja primjene gorivih ćelija, iako je riječ o primjeni s najviše izazova iz tehnološke i ekonomske perspektive, budući da se uporaba vodika kao goriva za stvaranje energije ili pokretanje susreće se s nizom izazova.
Naime, vodik nije primarni prirodno dostupan izvor energije, već se radi o nosaču energije, poput struje, koji treba vanjski izvor energije za razdvajanje atoma vodika od drugih atoma u složenim molekulama poput vode, ugljikovodika ili biomase. Danas se više od 95 % vodika dobiva iz fosilnih goriva pomoću postupaka s velikom emisijom ugljikovog dioksida, ali već se počinju pojavljivati alternativne proizvodne tehnologije, među kojima osobito elektroliza vode pruža obećavajuć put za proizvodnju zelenog vodika – vodika proizvedenog obnovljivom energijom s niskom razinom emisija ugljika – i olakšavaju integraciju obnovljivih izvora energije u sustav proizvodnje energije.
Uz elektrolizu vode, rješenje za širu uporabu automobila na gorive ćelije moglo bi ležati u koordiniranom ulagačkom pristupu između infrastrukturnih dionika, proizvođača automobila i državnih tijela na globalnoj i lokalnoj razini koji bi osigurao sinkronizirani sustav proizvodnje i distribucije vodika te prodaje vozila s gorivim ćelijama, čime bi se riješio problem međuovisnosti tih dvaju sektora, odnosno ulaganja u postaje za punjenje gorivih ćelija i ulaganja u proizvodnju automobila na gorive ćelije. Inicijativa H2Mobility u Njemačkoj i slični projekti u Japanu i Kaliforniji dobri su uzori za takva nastojanja.
Godine 2015. veličina globalnog tržišta brodskih dizelskih motora iznosila je 33,43 milijuna kilovata, što predstavlja povećanje od 10,2 % u odnosu na prethodnu godinu. Globalna proizvodnja brodskih dizelskih motora najvećim je dijelom koncentrirana u Kini, Japanu i Južnoj Koreji. Južna Koreja uglavnom je proizvodila niskohodne dizelske motore, dok su se Kina i Japan prvenstveno usredotočili na srednjohodne motore.
2015., potpomognuto rastom proizvodnje plovila, proizvodnja brodskih dizelskih motora u Kini porasla je za 15,1 % do 16,99 milijuna kilovata, od čega su 41,2 % tvorili niskohodni, 40,1 % srednjohodni i 18,7 % visokohodni brodski motori.
U Kini se većina brodskih dizelskih motora proizvodi putem patentnih licenca. U području niskohodnih motora dominiraju MAN, Wärtsilä i Mitsubishi Heavy Industries; u srednjehodnima su Wärtsilä, MAN i Caterpillar imali udruženi udio tržišta od 82 %, dok visokohodni brendovi prvenstveno uključuju MTU, Deutz, MWM, SACM, Pielstick, Ruston i Paxman.
Kinesko tržište brodskih dizelskih motora prilično je mlado i slabo razvijeno u području proizvodne tehnologije i kapacitetima istraživanja i razvoja. Zbog toga većina motornih proizvoda s visokim tehnološkim sadržajem i dalje ovisi o uvozu. U 2015. Kina je uvezla brodske dizelske motore u vrijednosti od 1,07 milijardi američkih dolara, a izvezla 94,95 milijuna američkih dolara, s deficitom od čak 970 milijuna dolara.
Na kineskom tržištu niskohodnih motora tvrtke Hudong Heavy Machinery, Dalian Marine Diesel i Yichang Marine Diesel Engine imale su udio od otprilike 95,9 %, na tržištu srednjohodnih dizelskih motora Weichai Heavy Machinery i CSSC Marine Power imali su udio od 58,9 %, dok su među proizvođačima visokohodnih dizelskih motora prvenstveno Weichai Heavy Machinery, Shaanxi Diesel Engine Heavy Industry i Henan Diesel Engine Industry, od kojih Weichai Heavy Machinery ima tržišni udio od otprilike 26%.
Radi poboljšanja konkurentnosti na tržištu brodskih dizelskih motora, glavni kineski proizvođači rade na razvoju novih proizvoda.
Izvješće istraživanja tržišta stranice ReportBuyer naglašava sljedeća područja:
veličinu tržišta i konkurentno okruženje brodskih dizelskih motora na globalnoj razini i u Kini;
uvoz i izvoz;
djelovanje i razvoj u Kini, sposobnosti u području istraživanja i razvoja te razvojne strategije 7 globalnih i 16 kineskih tvrtki iz područja brodskih dizelskih motora.
Tesloop, kalifornijska tvrtka koja nudi usluge prijevoza električnim Teslinim automobilom, počela je djelatnost s Teslinim Modelom S u srpnju 2015., koji je ovih dana prešao 200000 milja (više od 320000 km). Tesloop je počeo s prijevozom klijenata od Los Angelesa do Las Vegasa, a danas širi svoje veze i rute te može pružiti pouzdane informacije o vozilu iz prve ruke.
Internetska stranica Techcrunch kontaktirala je zaposlenika Tesloopa u vezi s autom. Zaposlenik Rahul Sonnad objasnio je da je većina kilometara prijeđena na autoputu, u načinu autopilota, a iz Tesle uvjeravaju da to ne igra nikakvu ulogu. Sonnad je izjavio da je baterija Modela S degradirala samo šest posto, uz svakodnevno punjenje do punog kapaciteta, dok je Teslina preporučena zadana vrijednost 90 %.
Ipak, postojali su neki problemi s vozilom. Prvo, nakon 30000 prijeđenih milja, auto je obavijestio Teslu o niskoj snazi motora. Zaposlenici Tesle brzo su stigli i zamijenili prednji motor.
Drugi zanimljivi problem dogodio se nakon 200000 milja. Pokazatelj dometa netočno je predviđao preostale milje, zbog čega se automobil gasio malo prije isteka milja. Iz Tesle su objasnili da se to događa zbog promjene stanja kemikalija u bateriji uzrokovane visokom kilometražom. Problem se mogao riješiti i ažuriranjem automobilskog softvera koji ipak ne bi bio spreman nekoliko mjeseci pa je tvrtka Tesla riješila problem zamjenom baterije i pružila nam uvid u gubitak kapaciteta nakon 200 tisuća prijeđenih milja.
Jedini trošak vlasništva za Tesloop bio je 190 dolara za zamjenu 12-voltne baterije i otprilike 2500 dolara troškova za gume, dok je osmogodišnje Teslino jamstvo pokrilo sve ostalo. Sonnad je naglasio da Tesloop nije morao ni mijenjati kočnice nakon 200000 milja.